Otvorio sam paštetu i iskočio je Žarko Puhovski: moj odgovor na najnoviji nonsens Puhovskog o ICTY-u

U odgovoru na moj tweet u kojem sam kritizirao njegovo nepoznavanje međunarodnog kaznenog prava i nepoznavanje zaključke Haškog tribunala, Žarko Puhovski još jednom dokazuje da nije sposoban raspravljati o ovim temama. Puhovski je postao poznat po tome što skače iz svake paštete kako bi davao mišljenje o temama o kojima nije kvalificiran raspravljati. Jedna od takvih tema (ali ne jedina) je međunarodno kazneno pravo.

U odluci od 19. srpnja 2016., Žalbeno vijeće izričito je zaključilo da  Prvostupanjsko vijeće nije donijelo „nikakve konkretne zaključke vezano za sudjelovanje [Tuđmana, Šuška i Bobetka] u UZP-u i nije ih proglasilo krivim za bilo koji zločin." Doslovno sam citirao ovaj zaključak u svom tweetu. Puhovski  ne poznaje jurisprudenciju Haškog tribunala i zbog toga krivo zakljucuje da je izjava moja, a ne citat iz odluke suda. Zatim pita, "u kojoj to pravnoj formi Sudište 'potvrđuje' i donosi 'konkretne zaključke,' " misleći da kritizira mene umjesto suda. Ide korak dalje pa proglašava mene  "epistemološki pomiješanim", nesvjestan da vrijedja sud a ne mene. 

Žalbeno vijeće je u svojoj odluci od 19. srpnja 2016. godine zakljucilo da „presuda Prvostupanjskog vijeća u slucaju Prlića ne utječe na pretpostavku nevinosti [Tuđmana, Šuška i Bobetka]" i da „Žalbeno vijeće naglašava da zaključci Prvostupanjske presude u vezi s [Tuđmanom, Šuškom i Bobetkom] ni na koji način ne predstavljaju zaključke odgovornosti države Hrvatske. "

Prema tome, Puhovski nije bio u pravu kada je tvrdio da je Haški sud "presudio" da je Tuđman bio sudionik u udruženom zločinačkom pothvatu. Prije gotovo dvije godine napisao sam detaljnu pravnu analizu presude Žalbenog vijeća u slucaju Prlića (uključujući citat iz sažetka presude suca Agiusa, na koji se Puhovski oslanja), objašnjavajući zašto ICTY nije zakljucio da je Tuđman bio član UZP-a. Ovdje ne moram ponavljati te argumente, jer su široko objavljeni u medijma (i na ovom blogu). U gotovo dvije godine, nitko (uključujući Puhovskog) nije osporio niti jednu tvrdnju koju sam iznio u toj analizi.

Puhovski i ja imali smo priliku suočiti se u sudnici u veljači 2009. godine, gdje sam imao priliku unakrsno ga ispitivati ​​o njegovim stavovima. Zaključci Haškog tribunala o vjerodostojnosti Puhovskog kao izvora govore sami za sebe:

  "50. Dokazni predmet P2402 je izvješće pod naslovom “Vojna operacija Oluja i poslije”, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski.Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose. Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Iz tih razloga, Raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima."

Osim ovog stavka, ICTY ne spominje Puhovskog, i nije uopce koristio njegovo svjedocenje iako je svjedočio dva dana. 

Puhovski očito nije naučio lekciju i misli da može sa mnom raspravljati o radu ICTYa i o  međunarodnom kaznenom pravu. Neuspješno pokušava rehabilitira svoj kredibilitet nakon debakla u Haagu.