O Hrvatskoj tuzbi protiv Srbije:
426. "Sud se osvrće na zaključke MKSJ-a. Sud navodi da je, prema potonjem, politički cilj vodstva SAO Krajine i tadašnje Republike Srpske Krajine, koji je dijelilo i vodstvo Srbije i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, bio ujedinjenje srpskih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sa Srbijom kako bi se uspostavio jedinstven teritorij, i uspostavljanje etnički srpskog teritorija iseljavanjem Hrvata i drugog ne-srpskog stanovništva kampanjom progona. Sud nadalje navodi da prema zaključcima MKSJ-a, djela koja čine actus reus genocida u smislu Članka II (a) i (b) Konvencije nisu bila počinjena s namjerom da se unište Hrvati već s namjerom da ih se prisili da napuste navedena područja da bi se mogla stvoriti etnički homogena srpska država. Sud se slaže s tim zaključkom."
O Srpskoj tuzbi protiv Hrvatske:
472. "Sud iz navedenog zaključuje da nije bilo neselektivnog granatiranja gradova u Krajini s namjerom izazivanja civilnih žrtava. Samo bi iznimno ovaj Sud mogao odstupiti od odluka Međunarodnog kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije po ovom tipu pitanja. Srbija je doista skrenula pažnju suda na kontroverze koje su proizašle iz presude Žalbenog vijeća. Međutim, ovom Sudu nije predočen nikakav dokaz, prije ili nakon te presude, koji bi nedvojbeno pokazao da su hrvatske vlasti ciljano namjeravale granatirati civilna gradska područja koja su naseljavali Srbi. Točnije, takva se namjera ne može iščitati iz Brijunskih transkripata. Niti je moguće utvrditi da je takva namjera nedvojbeno ustanovljena na temelju izjava osoba koje su svjedočile pred Sudskim vijećem MKSJ-a u predmetu Gotovina, a koje su navedene kao svjedoci Srbije u ovom predmetu.''
No comments:
Post a Comment