Svjedočenjem Krunoslava Pratesa pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu danas je nastavljeno suđenje pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sumnje u suučesništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. Svjedok Krunoslav Prates danas je potpuno promijenio iskaz dan tijekom suđenja na kraju kojeg je 2008. pred istom sudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković, Markus Meissner, Pratesa je upitao je li ikada koristio usluge odvjetnika Ante Nobila, što je Prates prvo zanijekao, da bi na ponovljeno pitanja suca priznao da je njegovog odvjetnika u procesu vođenim 2008. protiv njega, odvjetnika Rosebrocka, poslao sam Perković uz posredovanje Ante Nobila. Imao sam dugogodišnji kontakt s Antom Nobilom, rekao je Prates na pitanje odvjetnika Meissnera navodeći da mu je Nobilo pomagao u traženju dokaza i svjedoka kako bi nakon osude dokazao vlastitu nevinost.
Na pitanje odvjetnika Josipa Perkovića, Ante Nobila, o trajanju te suradnje, Prates je rekao da je prestala uoči izručenja Perkovića u siječnju ove godine.
Današnje svjedočenje me podsjetilo na incident u slučaju Darija Kordića pred Haškim tribunalom:
Iz presude Kordiću:
627. ... Svjedok je porekao da svjedoči u nadi da će mu kazna biti smanjena. Rekao je da nije napravio nikakav sporazum s optužbom, nego osjeća da više ne može živjeti u “mraku” skrivajući istinu. Istina je bila sakrivena, i oni među Hrvatima koji su željeli reći istinu nisu mogli biti stavljeni na liste svjedoka (odbrane). On je sam primio jedno pismo “kao neku vrstu pritiska da svjedoči za odbranu” putem g. Šuška (advokata suoptuženog na njegovom suđenju). To je pismo navodno poruka od g. Nobila (jednog drugog advokata) o tome kakvu proceduru valja slijediti prilikom davanja njegove izjave (a
to treba hitno obaviti jer bi moglo doći do hapšenja i neko bi mogao progovoriti). U poruci se dalje kaže da bi njegova izjava trebala sadržavati sljedeće: da je u noći 15/16. aprila održan sastanak u Kordićevoj kući u Busovači gdje je donešena odluka da se spale kuće i pobiju Muslimani u Ahmićima, i da je, kad je rečeno da bi civili mogli poginuti, Kordić rekao “pa šta”. Svjedok je rekao da se on nije složio sa tom verzijom “jer nisam više mogao sve to držati tajnom” i “nisam
mogao nastaviti s tim, bez obzira šta mi se dogodilo”.
...S obzirom da je [svjedok] Šantić tek prošle godine odlučio progovoriti i da se Kordićeva odgovornost za Ahmiće temelji na njegovu svjedočenju, nije jasno na kakvim je dokazima do njegova pokajništva tužiteljstvo gradilo Kordićevu krivnju za Ahmiće. Šantić je, svjedočeći o okolnostima svoga pokajništva, rekao da je preko Luke Šuška, branitelja suoptuženoga Drage Josipovića, primio pismo kojim ga se pokušalo prisiliti da svjedoči u korist obrane. U poruci, koja se u presudi pripisuje Blaškićevu branitelju Anti Nobilu, upućivalo se Šantića da lažno posvjedoči da je Kordić na sastanku uoči Ahmića, na kojem je upozoreno da bi civili mogli stradati, rekao: Pa što onda. Ovaj dio sudske presude baca svjetlo na riječi Kordićeva branitelja Mitka Naumovskog koji je u svojim završnim riječima u prosincu izjavio kako je na djelu urota protiv njegova branjenika u koju su umiješani branitelji iz drugih predmeta i neki dužnosnici Republike Hrvatske. Nobilo je u telefonskom razgovoru iz Zagreba jučer navečer zanijekao da je Šantiću savjetovao lažno svjedočenje.
No comments:
Post a Comment