Friday, November 14, 2014

KAKO ICTY JOŠ UVIJEK MOŽE SPASITI STVAR U SUĐENJU ŠEŠELJU




Piše: Luka Mišetić

Vojislava Šešelja po njegovom povratku u Srbiju ovoga tjedna dočekala je ''pobjedonosna'' dobrodošlica pristalica njegove Srpske radikalne stranke. S koje god strane gledali, suđenje Šešelju potpuna je katastrofa. Suđenje je trajalo više od jedanaest godina a presude još uvijek nema na vidiku. Šešelju je dozvoljeno da suđenje pretvori u pravi cirkus (1) redovitim vrijeđanjem tužitelja, sudaca, svjedoka i zaposlenika suda, (2) bespotrebnim odugovlačenjem postupka svojim neracionalnim ponašanjem poput štrajka glađu, te (3) zastrašivanjem zaštićenih svjedoka otkrivanjem njihovih identiteta suprotno nalozima suda. Usprkos tomu, sud je odbio ukloniti ga iz sudnice ili mu dodijeliti pravnog zastupnika. Rezultati pokušaja da se umiri Šešelja danas su poznati svima. 

Odgađanju donošenja presude Šešelju također je doprinjelo (posve opravdano) izuzeće suca Fredrica Harhoffa iz MKSJ-a nakon što je suđenje završeno ali prije donošenja presude. Time je Raspravno vijeće MKSJ-a u predmetu Šešelj (sada samo u sastavu sudaca Antonettija i Lattanzija) ostalo bez jednog suca i više nema tri potrebna člana raspravnog vijeća. Prošlo je više od godinu dana otkad je MKSJ imenovao suca Mandiayea Nianga iz Senegala kao zamjenu za suca Harhoffa. Sudac Niang izjavio je da će pregledati svaki pojedinačni dokazni materijal uveden u zapisnik, da će pogledati svaki video zapis svjedočenja svakog pojedinog svjedoka da bi mogao utvrditi njegovu ili njenu vjerodostojnost, te da će pročitati svaki transkript. Ne iznenađuje stoga što godinu dana nakon svog imenovanja to još uvijek nije uspio napraviti. Kad bi sudac Niang mogao biti spreman početi vijećati o presudi? Predsjednik MKSJ-a, sudac Meron, nedavno je pred Općom skupštinom UN-a rekao sljedeće:

Sudac Niang rekao je da će mu trebati najmanje do kraja lipnja 2015. da se upozna s ovim postupkom. Predsjedavajući sudac Antonetti naveo je da će napraviti sve što može da se vremenski period potreban za donošenje presude skrati nakon što sudac Niang dovrši svoj pregled predmeta.[1]

Obzirom da je sudac Niang rekao da neće moći dovršiti pregledavanje svih dokaza najmanje do lipnja 2015., tužitelj Serge Brammertz posve je ispravno rekao tijekom jednog intervjua ovoga tjedna da presuda u slučaju Šešelj neće biti donesena prije kraja 2015.[2]

Šešeljev rak jetre

Ono što MKSJ nije javno izrekao jest da, ako se presuda u slučaju Šešelj ne bude mogla donijeti do kraja 2015., malo je vjerojatno da će uopće biti donesena. Šešelj je privremeno pušten na slobodu zbog toga što je otkriveno da boluje od raka jetre. Stopa smrtnosti od raka jetre vrlo je visoka.[3]  Ako Šešelj umre prije nego što Raspravno vijeće donese presudu, tada će MKSJ izgubiti nadležnost nad tim slučajem a presuda nikada neće moći biti donesena.[4]

Može se pretpostaviti da je MKSJ zaključio da je Šešeljev rak jetre u uznapredovaloj fazi te da njegova dugoročna prognoza nije dobra. To zaključujem na osnovu dva čimbenika. Prvo, činjenica da je Raspravno vijeće bilo više nego spremno vratiti Šešelja u Srbiju po svaku cijenu, čak i bez da ga je pitalo da li on želi otići ili da li namjerava poštivati naloge MKSJ-a dok je na privremenoj slobodi (Šešelj bi naravno rekao da neće poštivati naloge suda), ukazuje na to da je Raspravno vijeće očajnički željelo izbjeći scenarij u kojem bi još jedan optuženik MKSJ-a mogao preminuti u Pritvorskoj jedinici UN-a (kao što je to bio slučaj sa Slobodanom Miloševićem, Slavkom Dokmanovićem, Milanom Kovačevićem, i Milanom Babićem).

Drugo, činjenica da tužitelj Serge Brammertz nije podnio prigovor na odluku za puštanje Šešelja – iako Šešelj ni u kojem trenutku nije obećao da će poštivati naloge suda ili da će poštivati mjere zaštite svjedoka – sugerira da gospodin Brammertz također nije htio snositi odgovornost u slučaju da g. Šešelj premine u pritvoru Ujedinjenih naroda. Na osnovu postupaka kako Raspravnog vijeća tako i g. Brammertza možemo pretpostaviti da su doktori utvrdili da g. Šešelj neće još dugo ostati među živima.


Da bi se zadovoljila pravda, presuda Šešelju trebala bi prvo biti donesena usmeno

Nakon jedanaest godina suđenja, MKSJ duguje žrtvama, kao i mnogim svjedocima koji su riskirali i svjedočili protiv Šešelja, pa i samom Šešelju, da donese konačnu presudu. MKSJ ne može jednostavno sjediti prekriženih ruku i nadati se da će se Šešelj oduprijeti raku jetre još godinu i pol dana, dovoljno dugo da se sudac Niang upozna s dokazima i da se donese presuda u pismenom obliku 2016. godine.

Raspravno vijeće moglo bi izbjeći ovakav scenarij sudnjeg dana u kojem bi Šešelj mogao preminuti prije nego što se donese presuda. Vijeće može svoju presudu donijeti usmeno, bez pismenog obrazloženja, i to gotovo istog trena kad se većina sudaca složi oko konačnog pitanja krivnje ili nevinosti g. Šešelja. Pravilo 98(C) ter Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a kaže:

Presuda se donosi većinom glasova sudaca. Uz presudu se prilaže ili joj što je moguće prije slijedi pismeno obrazloženje kome se mogu dodati izdvojena ili suprotna mišljenja.[5]

Fraza “ili joj što je moguće prije slijedi” jasno ukazuje da Raspravno vijeće može prvo donijeti presudu usmeno, ako je to u interesu pravde, te pružiti pismeno obrazloženje presude čim je praktično moguće nakon toga. Tako je doista i napravljeno u predmetu Aleksovski u kojem su suci Raspravnog vijeća prvo donijeli presudu usmeno nakon što su zaključili da ''je u ovoj fazi postupka potrebno zakazati ročište koje će se održati u najskorijem roku u prisustvu optuženika, tužiteljstva i obrane na kojem će biti izrečena presuda.”[6]

U objašnjenju odluke Raspravnog vijeća da presudu donese usmeno, predsjedavajući sudac u predmetu Aleksovski rekao je sljedeće:

Vaše suđenje pred ovim Raspravnim vijećem počelo je dana 6. siječnja 1998., a završilo je 23. ožujka 1999. Od tog dana, moji kolege i ja smo vijećali, ispitujući i pregledavajući sve dokaze, podneske i zapisnike suđenja. Zaključci do kojih smo došli takve su prirode da su nam se činili sasvim opravdani da se organizira rasprava u što je kraćem roku moguće, bez čekanja da se konačna presuda donese u pismenom obliku. Ta će presuda biti objavljena što je prije moguće, no hitnost nam se činila tolika da nismo čekali povratak glavnog zastupnika optužbe, g. Granta Niemanna, kojem ja izražavam svoje štovanje i neka zna da iskreno žalimo što on danas nije s nama jer smo uvijek bili vrlo zadovoljni njegovim radom. Isto želim reći i za g. Mikuličiča: Vrlo nam je žao što ih ne vidimo ovdje danas.[7]

Raspravno vijeće u predmetu Aleksovski osudilo je optuženika na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Međutim, budući da je vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru bilo duže od izrečene kazne, Raspravno vijeće naredilo je 7. svibnja 1999. da se on odmah pusti na slobodu.[8]  Pismena presuda donesena je tek 25. lipnja 1999.[9]

Raspravno vijeće u predmetu Šešelj trebalo bi se povesti presedanom Raspravnog vijeća u predmetu Aleksovski i iskoristiti svoje pravo sukladno Pravilu 98(C) ter da donese presudu čim većina sudaca donese odluku. Ako su sudac Antonetti i Lattanzi već donijeli odluku većinom glasova, čak i bez glasa suca Nianga, tada ih ništa ne sprječava da svoju usmenu odluku donesu odmah, zbog toga što Pravilo 98(C) ter izričito kaže da se presuda donosi ''većinom glasova sudaca'' a ne nužno glasovima svih sudaca. Oni ne moraju čekati suca Nianga ako su već donijeli odluku o presudi većinom glasova. Štoviše, čak i da su suci Antonetti i Lattanzi većinom glasova donijeli odluku o određenim točkama optužnice ali ne i o svim točkama, Pravilo 98(C) ter ne sprječava ih da donesu djelomičnu usmenu presudu o tim točkama.

Ako su suci Antonetti i Lattanzi u pat poziciji i imaju različita mišljenja o Šešeljevoj krivnji, tada će postupak doista morati biti na čekanju dok sudac Niang ne dovrši svoju pregled dokaza, započne vijećanje i donese svoj odlučujući glas. Međutim, čak i u takvom scenariju, Raspravno vijeće ne bi trebalo čekati da se pripremi pismeno obrazloženje presude da bi mogli donijeti presudu o Šešeljevoj krivnji. Čim sudac Niang glasuje, Raspravno vijeće trebalo bi odmah zakazati ročište za objavu usmene presude (uz malo sreće u ljeto 2015.) te donijeti svoju odluku o krivnji ili nevinosti usmeno. Ako Šešelj premine nakon toga, Raspravno vijeće i dalje bi zadržalo nadležnost za objavljivanje pismenog obrazloženja već usmeno donesene presude.

MKSJ morati će razmišljati izvan okvira i pozvati se na malo poznata pravila (poput Pravila 98(C) ter) ako želi izbjeći situaciju da Šešelj premine a da presuda nikada ne bude donesena. U tom slučaju, cijeli slučaj Šešelj ispao bi kompletna farsa. Šešelju je već dozvoljeno da postupak MKSJ-a protiv sebe pretvori u cirkus za života. Stoga mu ne bi trebalo dozvoliti da zacementira to nasljeđe tako da izbjegne presudu u smrti.



[1]http://www.icty.org/x/file/About/Reports%20and%20Publications/AnnualReports/annual_report_2014_en.pdfhttp://www.icty.org/x/file/About/Reports%20and%20Publications/AnnualReports/annual_report_2014_en.pdf , u točci 30.
[4] Vidi, npr., Tužitelj protiv Rasima Delića, Odluka o ishodu postupka, 29. lipnja 2010., na: http://www.icty.org/x/cases/delic/acdec/en/100629_1.pdf.
[5] Naglasak dodan.
[6] Tužitelj protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Nalog o rasporedu (5. svibnja 1999.); vidi također: ICTY Priopćenje za javnost, JL/PIU/399-E, “Presuda u predmetu Aleksovski biti će izrečena 7. svibnja 1999.” (5. svibnja 1999.); Tužitelj protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Presuda Raspravnog vijeća, točka 245. (25. lipnja 1999.).
[7] Tužitelj protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Transkript suđenja, T:4348:18 do T:4349:6 (7. svibnja 1999.).
[8] Tužitelj protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Nalog za trenutačno puštanje na slobodu Zlatka Aleksovskog  (7. svibnja 1999.).

[9] Tužitelj protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Presuda (25. lipnja 1999.).

No comments:

Post a Comment