Piše: Luka Mišetić
Vojislava Šešelja po njegovom
povratku u Srbiju ovoga tjedna dočekala je ''pobjedonosna'' dobrodošlica
pristalica njegove Srpske radikalne stranke. S koje god strane gledali, suđenje
Šešelju potpuna je katastrofa. Suđenje je trajalo više od jedanaest godina a
presude još uvijek nema na vidiku. Šešelju je dozvoljeno da suđenje pretvori u
pravi cirkus (1) redovitim vrijeđanjem tužitelja, sudaca, svjedoka i
zaposlenika suda, (2) bespotrebnim odugovlačenjem postupka svojim neracionalnim
ponašanjem poput štrajka glađu, te (3) zastrašivanjem zaštićenih svjedoka
otkrivanjem njihovih identiteta suprotno nalozima suda. Usprkos tomu, sud je
odbio ukloniti ga iz sudnice ili mu dodijeliti pravnog zastupnika. Rezultati
pokušaja da se umiri Šešelja danas su poznati svima.
Odgađanju donošenja presude
Šešelju također je doprinjelo (posve opravdano) izuzeće suca Fredrica Harhoffa
iz MKSJ-a nakon što je suđenje završeno ali prije donošenja presude. Time je Raspravno
vijeće MKSJ-a u predmetu Šešelj (sada samo u sastavu sudaca Antonettija i
Lattanzija) ostalo bez jednog suca i više nema tri potrebna člana raspravnog
vijeća. Prošlo je više od godinu dana otkad je MKSJ imenovao suca Mandiayea
Nianga iz Senegala kao zamjenu za suca Harhoffa. Sudac Niang izjavio je da će
pregledati svaki pojedinačni dokazni materijal uveden u zapisnik, da će
pogledati svaki video zapis svjedočenja svakog pojedinog svjedoka da bi mogao
utvrditi njegovu ili njenu vjerodostojnost, te da će pročitati svaki
transkript. Ne iznenađuje stoga što godinu dana nakon svog imenovanja to još
uvijek nije uspio napraviti. Kad bi sudac Niang mogao biti spreman početi vijećati
o presudi? Predsjednik MKSJ-a, sudac Meron, nedavno je pred Općom skupštinom
UN-a rekao sljedeće:
Sudac Niang rekao je da će mu
trebati najmanje do kraja lipnja 2015. da se upozna s ovim postupkom.
Predsjedavajući sudac Antonetti naveo je da će napraviti sve što može da se
vremenski period potreban za donošenje presude skrati nakon što sudac Niang
dovrši svoj pregled predmeta.[1]
Obzirom da je sudac Niang rekao da
neće moći dovršiti pregledavanje svih dokaza najmanje do lipnja 2015.,
tužitelj Serge Brammertz posve je ispravno rekao tijekom jednog intervjua ovoga
tjedna da presuda u slučaju Šešelj neće biti donesena prije kraja 2015.[2]
Šešeljev rak
jetre
Ono što MKSJ nije javno izrekao
jest da, ako se presuda u slučaju Šešelj ne bude mogla donijeti do kraja 2015.,
malo je vjerojatno da će uopće biti donesena. Šešelj je privremeno pušten na
slobodu zbog toga što je otkriveno da boluje od raka jetre. Stopa smrtnosti od
raka jetre vrlo je visoka.[3] Ako Šešelj umre prije nego što Raspravno
vijeće donese presudu, tada će MKSJ izgubiti nadležnost nad tim slučajem a
presuda nikada neće moći biti donesena.[4]
Može se pretpostaviti da je MKSJ
zaključio da je Šešeljev rak jetre u uznapredovaloj fazi te da njegova
dugoročna prognoza nije dobra. To zaključujem na osnovu dva čimbenika. Prvo,
činjenica da je Raspravno vijeće bilo više nego spremno vratiti Šešelja u
Srbiju po svaku cijenu, čak i bez da ga je pitalo da li on želi otići ili da li
namjerava poštivati naloge MKSJ-a dok je na privremenoj slobodi (Šešelj bi
naravno rekao da neće poštivati naloge suda), ukazuje na to da je Raspravno
vijeće očajnički željelo izbjeći scenarij u kojem bi još jedan optuženik MKSJ-a
mogao preminuti u Pritvorskoj jedinici UN-a (kao što je to bio slučaj sa
Slobodanom Miloševićem, Slavkom Dokmanovićem, Milanom Kovačevićem, i Milanom
Babićem).
Drugo, činjenica da tužitelj Serge
Brammertz nije podnio prigovor na odluku za puštanje Šešelja – iako Šešelj ni u
kojem trenutku nije obećao da će poštivati naloge suda ili da će poštivati
mjere zaštite svjedoka – sugerira da gospodin Brammertz također nije htio
snositi odgovornost u slučaju da g. Šešelj premine u pritvoru Ujedinjenih
naroda. Na osnovu postupaka kako Raspravnog vijeća tako i g. Brammertza možemo
pretpostaviti da su doktori utvrdili da g. Šešelj neće još dugo ostati među
živima.
Da bi se zadovoljila
pravda, presuda Šešelju trebala bi prvo biti donesena usmeno
Nakon jedanaest godina suđenja,
MKSJ duguje žrtvama, kao i mnogim svjedocima koji su riskirali i svjedočili
protiv Šešelja, pa i samom Šešelju, da donese konačnu presudu. MKSJ ne može
jednostavno sjediti prekriženih ruku i nadati se da će se Šešelj oduprijeti
raku jetre još godinu i pol dana, dovoljno dugo da se sudac Niang upozna s
dokazima i da se donese presuda u pismenom obliku 2016. godine.
Raspravno vijeće moglo bi izbjeći
ovakav scenarij sudnjeg dana u kojem bi Šešelj mogao preminuti prije nego što
se donese presuda. Vijeće može svoju presudu donijeti usmeno, bez pismenog obrazloženja, i to gotovo istog trena
kad se većina sudaca složi oko konačnog pitanja krivnje ili nevinosti g.
Šešelja. Pravilo 98(C) ter Pravilnika
o postupku i dokazima MKSJ-a kaže:
Presuda se donosi većinom glasova
sudaca. Uz presudu se prilaže ili joj što
je moguće prije slijedi pismeno obrazloženje kome se mogu dodati izdvojena
ili suprotna mišljenja.[5]
Fraza “ili joj što je moguće prije
slijedi” jasno ukazuje da Raspravno vijeće može prvo donijeti presudu usmeno,
ako je to u interesu pravde, te pružiti pismeno obrazloženje presude čim je
praktično moguće nakon toga. Tako je doista i napravljeno u predmetu Aleksovski u kojem su suci Raspravnog
vijeća prvo donijeli presudu usmeno nakon što su zaključili da ''je u ovoj fazi
postupka potrebno zakazati ročište koje će se održati u najskorijem roku u
prisustvu optuženika, tužiteljstva i obrane na kojem će biti izrečena presuda.”[6]
U objašnjenju odluke Raspravnog
vijeća da presudu donese usmeno, predsjedavajući sudac u predmetu Aleksovski rekao je sljedeće:
Vaše suđenje pred ovim Raspravnim
vijećem počelo je dana 6. siječnja 1998., a završilo je 23. ožujka 1999. Od tog
dana, moji kolege i ja smo vijećali, ispitujući i pregledavajući sve dokaze,
podneske i zapisnike suđenja. Zaključci do kojih smo došli takve su prirode da
su nam se činili sasvim opravdani da se organizira rasprava u što je kraćem
roku moguće, bez čekanja da se konačna presuda donese u pismenom obliku. Ta će
presuda biti objavljena što je prije moguće, no hitnost nam se činila tolika da
nismo čekali povratak glavnog zastupnika optužbe, g. Granta Niemanna, kojem ja
izražavam svoje štovanje i neka zna da iskreno žalimo što on danas nije s nama
jer smo uvijek bili vrlo zadovoljni njegovim radom. Isto želim reći i za g.
Mikuličiča: Vrlo nam je žao što ih ne vidimo ovdje danas.[7]
Raspravno vijeće u predmetu Aleksovski osudilo je
optuženika na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Međutim, budući da je vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru bilo duže od
izrečene kazne, Raspravno vijeće naredilo je 7. svibnja 1999. da se on odmah pusti na slobodu.[8] Pismena
presuda donesena je tek 25. lipnja 1999.[9]
Raspravno vijeće u predmetu Šešelj trebalo bi se
povesti presedanom Raspravnog vijeća u predmetu Aleksovski i iskoristiti svoje pravo sukladno Pravilu 98(C) ter da donese presudu čim većina sudaca
donese odluku. Ako su sudac Antonetti i Lattanzi već donijeli odluku većinom
glasova, čak i bez glasa suca Nianga, tada ih ništa ne sprječava da svoju
usmenu odluku donesu odmah, zbog
toga što Pravilo 98(C) ter izričito
kaže da se presuda donosi ''većinom glasova sudaca'' a ne nužno glasovima svih
sudaca. Oni ne moraju čekati suca Nianga ako su već donijeli odluku o presudi
većinom glasova. Štoviše, čak i da su suci Antonetti i Lattanzi većinom glasova donijeli odluku o određenim
točkama optužnice ali ne i o svim točkama, Pravilo 98(C) ter ne sprječava ih da donesu djelomičnu usmenu
presudu o tim točkama.
Ako su suci Antonetti i Lattanzi u
pat poziciji i imaju različita mišljenja o Šešeljevoj krivnji, tada će postupak
doista morati biti na čekanju dok sudac Niang ne dovrši svoju pregled dokaza,
započne vijećanje i donese svoj odlučujući glas. Međutim, čak i u takvom
scenariju, Raspravno vijeće ne bi trebalo čekati da se pripremi pismeno
obrazloženje presude da bi mogli donijeti presudu o Šešeljevoj krivnji. Čim
sudac Niang glasuje, Raspravno vijeće trebalo bi odmah zakazati ročište za
objavu usmene presude (uz malo sreće u ljeto 2015.) te donijeti svoju odluku o
krivnji ili nevinosti usmeno. Ako Šešelj premine nakon toga, Raspravno vijeće i
dalje bi zadržalo nadležnost za objavljivanje pismenog obrazloženja već usmeno
donesene presude.
MKSJ morati će razmišljati izvan
okvira i pozvati se na malo poznata pravila (poput Pravila 98(C) ter) ako želi izbjeći situaciju da
Šešelj premine a da presuda nikada ne bude donesena. U tom slučaju, cijeli
slučaj Šešelj ispao bi kompletna
farsa. Šešelju je već dozvoljeno da postupak MKSJ-a protiv sebe pretvori u
cirkus za života. Stoga mu ne bi trebalo dozvoliti da zacementira to nasljeđe
tako da izbjegne presudu u smrti.
[1]http://www.icty.org/x/file/About/Reports%20and%20Publications/AnnualReports/annual_report_2014_en.pdfhttp://www.icty.org/x/file/About/Reports%20and%20Publications/AnnualReports/annual_report_2014_en.pdf , u točci 30.
[4] Vidi, npr., Tužitelj
protiv Rasima Delića, Odluka o ishodu postupka, 29. lipnja 2010.,
na: http://www.icty.org/x/cases/delic/acdec/en/100629_1.pdf.
[6] Tužitelj
protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Nalog o rasporedu (5. svibnja 1999.);
vidi također: ICTY Priopćenje za javnost, JL/PIU/399-E, “Presuda u predmetu Aleksovski
biti će izrečena 7. svibnja 1999.” (5. svibnja 1999.); Tužitelj protiv Aleksovskog,
IT-95-14/1-T, Presuda Raspravnog vijeća, točka 245. (25. lipnja 1999.).
[7] Tužitelj
protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Transkript suđenja,
T:4348:18 do T:4349:6 (7. svibnja 1999.).
[8] Tužitelj
protiv Aleksovskog, IT-95-14/1-T, Nalog za trenutačno puštanje na slobodu
Zlatka Aleksovskog (7. svibnja
1999.).
No comments:
Post a Comment